Koliko nas mogu razboleti naši usvojeni programi i štetna uverenja koja smo pokupili u detinjstvu, toliko da nam može ugroziti i zdravlje i život.

Žena u srednjim godinama, 2 maloletne dece, muž, žive kod njegovih.Odnosi nisu dobri, oni je kao snajku nikada nisu prihvatili. Ona im se svakodnevno dokazuje prelazeći svoje granice. Sve je preuzela na sebe, pokušava da se svima nađe, ugodi, preko svake mere. Završava od preumora i psihičkog sloma sa sepsom u bolnici, na ivici života i smrti!

Dugotrajnim poništavanjem sebe i svojih potreba, željom da ostavi dobar utisak i da svi o njoj pričaju kako je dobra i i požrtvovana, uništava svoje zdravlje i samu sebe dovodi u životnu opasnost. Ova žena misli da tako sve mora da bude da bi bila vredna pažnje, mrvica poštovanja ili tzv. ljubavi svojih bližnjih.

Nažalost, to se na taj način neće ostvariti. Samo je sebe kaznila i zamalo da kazni sve njih ostavljajući ih, ali i svoju decu, da je ne daj Bože, umrla. Njena primarna porodica ju je spremila za ovaj scenario. Kod svojih roditelja je naučila da ona nije bitna, važan je brat i ostatak porodice, ona je tu da pomogne svima od malih nogu.Ona kasnije bira muža koji nije nasilan prema njoj, ali je pasivan, ne podržava je i ne štiti je od svoje porodice.

U terapijskom procesu je shvatila koju ulogu je prihvatila i da sve ovisi samo o njoj. Shvatila je i da je vreme da preuzme odgovornost za svoju sreću i da neće moći dalje ukoliko ne obriše stari program, ako ne uvidi i transformiše svoja uverenja o sebi. Samopoštovanje joj je izrazito nisko, kinji samu sebe, samosažaljeva se i ništa ne preduzima, takva je došla.

Sada je uveliko u procesu promena na svom ličnom i najdubljem nivou. Potrebno je raditi sa unutrašnjim detetom koje je usvojilo uverenje da je nevažna i nevoljena i da njene potrebe nisu nikome bitne. Integracijom homeopatskog leka i regresoterapijom vraćamo je u prošlost, u sam uzrok bola, kada je sve počelo. Potrebno je ponovo proći kroz sve to, izbaciti potisnute emocije, uvideti svoju i tuđe uloge i zašto je moralo sve baš tako.

Onda ide prihvatanje, faza opraštanja sebi i bližnjima i zauzimanje za sebe.Tom svojom dubokom promenom daje dobar primer svojoj deci, kako se izboriti za sebe, svoje samopoštovanje i zdravlje. Deca dobijaju vetar u leđa jer više ne osećaju da im je majka ugrožena, slaba i nesrećna.