Živimo u uzbudljivom vremenu. Izgleda da ništa više nije kao pre, sve se ubrzalo i promenilo. Sve veći zahtevi se stavljaju pred čoveka, a upravo je svakodnevnica izvor naših najvećih stresova. Verovatno ne postoji osoba koja nije bila ili jeste ovisna o nekoj lošoj navici.

Iako živimo bolje od naših predaka, ipak su problemi i zahtevi svakodnevnice za svakog od nas ponekad preteški ili im naprosto ne vidimo kraja. Da bi ublažili zahteve modernog čoveka i smanjili osećaj usamljenosti, strepnje i popunili neke naše praznine i umirili nervozu, strah i neizvesnost, čovek često poseže za raznim stimulansima, sedativima, opijatima i sl.

Kada smo usamljeni, ostavljeni, uplašeni, zabrinuti ili nam je naprosto dosadno…

U ljudskoj prirodi je da se tešimo stimulansima
Najčešće i najpoznatije vrste ovisnosti jesu ovisnost o nekoj vrsti hrane, alkohola, kafe, cigaretama, narkoticima ili nekim navikama ovisničkog ponašanja ( promiskuitet, kocka, kompjuterske igrice, gledanje TV-a i dr)…

Jednom kada posegnemo za takvom vrstom “pomoći” najčešće ulazimo u krug ovisnosti i prisilnog ponašanja iz kojeg je često zaista teško izaći. Svima je poznato sa kakvim patnjama i strahotama se susreću narkomani, alkoholičari i njihove porodice. U odvikavanju od tih najtežih ovisnosti treba da se uključe svi, kako porodica tako i tim stručnih lica iz alopatske i alternativne medicine. Svakako, bez prave želje i odluke same ovisne osobe, neće biti moguće trajno odvikavanje. Još jedna vrsta ovisnosti koju manje prepoznajemo jeste kada smo ovisni o nekoj osobi, bilo da je partner ili neko iz porodice. Živimo “za njih” ili “zbog” njih i opet takvim pogrešnim uverenjem stavljamo sebe u ovisničku poziciju jer ako nas jednog dana “oni” napuste, mi zapadamo u ozbiljan problem. Mnogo više lepote, radosti i slobode dolazi od shvatanja da naše kačenje za drugu osobu zagađuje slobodan energetski i ljubavni tok i da je najvažnije da naša potreba za tom osobom ne bude veća od ljubavi za nju. Takvim prepoznavanjem i stavom više ne ograničavamo ljubav i slobodu kako sopstvenu, tako i osobe “bez koje ne možemo”.

Klasična homeopatija je vrlo efikasna metoda koja može mnogo pomoći u lečenju ovakvih stanja i problema. Ona postupa po principu holizma i individualizma.To znači da čoveka tretira kao celovito biće i traži uzrok bilo kakvom problemu koji je najčešće na emotivnom nivou. Homeopatija se bavi našom dušom i svojim energetskim preparatom se obraća upravo toj nematerijalnoj, energetskoj supstanci u nama. Tada počinje proces detoksikacije organizma na svim nivoima, pa tako i do izbacivanja i suočavanja sa potisnutim emocijama i starim i novim traumama.

Homeopatija sa svojim holističkim pristupom i energetskim preparatima koji se obraćaju našoj vitalnoj sili, traže uzrok našem robovanju nekoj navici. Preparat izbacuje iz najdubljih slojeva našeg bića sve negativne emocije koje smo potisnuli i koje pokušavamo da zatrpamo upravo cigaretom, alkoholom, drogom, seksom ili hranom… Ovisno o celokupnoj čovekovoj slici ili totalitetu simptoma, homeopatija uglavnom može mnogo pomoći u procesu odvikavanja.

Pošto klasična homeopatija tretira čoveka konstitucijski, ona podiže imuni sistem, detoksikuje organizam i menja čoveka na svim nivoima (i psihički i fizički). Homeopatski preparati su uglavnom biljnog, mineralnog i životinjskog porekla i upravo postoji tzv. grupa lekova biljnog porekla kao što su: Cannabis indica, Opium, Chocolate, Helleborus niger, Anhalonium, Nux mosch, Coca, Coffea, Nux vomica i dr, koji bi mogli da dođu u obzir u nekom trenutku, u procesu lečenja nekih osoba sa sličnom slikom i totalitetom simptomima kao što stoji u opisu tih lekova.

Sve vrste ovisnosti ustvari sužavaju čovekovu slobodu. Kratkotrajno uživanje i opuštanje stvaraju lažno dobro osećanje, a osnovni problemi i emocije koje stoje iza naše prisilne potrebe se ustvari pogoršavaju i uvećavaju . Neki tip ovisnosti vrlo lako prepoznamo kod drugih ljudi, a svoje slabosti minimalizujemo ili ne želimo da ih nazovemo pravim imenom. Svako ponašanje u kojem čovek nema kontrolu, ima prisilu da to opet i iznova uradi, konzumira, misli o tome, jeste ovisničko ponašanje. I treba što pre da se osvesti, prepozna, tretira i isceljuje.

Samo isceljen čovek koji je svestan sebe, koji ima pravu vezu unutar sebe i sa svetom oko sebe, nema potrebu za ovisničkim ponašanjem. Ovisnost ustvari znači sužavanje slobode ličnosti. Kada smo ovisni o nečemu (ili nekome), takvim ponašanjem pokazujemo da imamo problem sa svojom necelovitošću, da nismo dovolji sami sebi, pa posežemo za nečim izvan nas ne bi li se osetili srećni, bar na kratko. Ovisnost u svakom slučaju govori o nama, o nekoj “vrištećoj” emociji u nama koju mi ne želimo da osetimo i sa kojom nemamo hrabrosti da se bavimo. Ne možete da počnete da radite na oslobađanju od ovisnosti sve dok ne možete da priznate da ste ovisni. Ličnost svoje ovisnosti racionalizuje. Predstavlja ih sebi i drugima kao poželjne ili korisne. Ako nađemo opravdanje za još jednu zapaljenu cigaretu ili još jednu časicu alkohola ili podlegnemo iznova želji za slatkišima i preteramo u tome, to znači da se krećemo linijom manjeg otpora i bivamo poraženi lenjošću našeg karaktera.

Priznavanje svoje ovisnosti zahteva unutrašnji rad. Treba shvatiti da je menjanje naših navika pitanje odgovornog izbora. Šta nam je važnije? Naša sloboda, celovitost ili kratkotrajna zadovoljstva koja dobijamo iz svoje ovisnosti o nečemu? Svakako je bolji izbor suočiti se sa sopstvenim slabostima, sa potisnutim emocijama i sa saznanjem da sebe ne volimo i ne prihvatamo na adekvatan način. Kod ovisnika se očigledno radi o autodestrukciji, o samopovređivanju i nepoštovanju samog sebe, a kada povređujemo ili trujemo sebe, tada povređujemo i zagađujemo i naše bližnje i našu okolinu.

Znači, ako štetimo sebi štetimo i drugima. Svi smo mi povezani, a svaki oblik ovisnosti zagađuje celu planetu, bilo svojom nemoralnošću i teškim posledicama po celo društvo, bilo ekološkim zagađenjem kojem smo i mi danas svedoci. Ako izaberete da nastavite sa svojom ovisnošću, birate negativnu karmu, birate da ostanete nesvesni i nesavesni, a to znači da se odričete sopstvene moći i lepote vaše duše. Svi smo mi rođeni sa potrebnom snagom i potencijalom da uradimo kretivne stvari u životu, trebamo se toga prisetiti i zaista je krajnje je vreme da postanemo odgovorniji prema samima sebi, a tako i prema našoj predivnoj planeti. Prestanimo sa lošim navikama kakve god one bile. One nam svakako zamagljuju sliku o nama i svetu i stopiraju naš napredak i evoluciju. Vreme je za buđenje svesti i otkrivanje smisla našeg postojanja i bivanja ovde. Znak da smo se probudili i podigli našu svest na viši evolucijski nivo je upravo sve više osećanja radosti, saosećanja i odgovornosti, ljubavi i slobode kako za sebe tako i za sva živa bića.

Ono što je zabrinjavajuće za nas, što smo više i duže u vlasti nekog poroka ili prisilnog ponašanja, narušavamo sve više svoje duhovno, psihičko i fizičko zdravlje. Nije slabost priznati da nam nedostaje nešto unutar nas samih ili da se nekih emocija ne možemo sami rešiti.

Ako se prepustite homeopatskoj terapiji ući ćete u proces otkrivanja samog sebe, postaćete bliži sebi, a to znači jači. Homeopatski preparat pomaže da otkrijemo jednu novu dimenziju untar nas, a to je moć i lepota naše duše kojoj nisu potrebna pomoćna sredstva izvana da bi bila opuštena, mirna i srećna. Naš jedini pravi zadatak ovde na ovoj prelepoj Zemlji jeste upravo to: uvek iznova otkrivati svu lepotu naše duše i svrhu i razlog našeg postojanja.

Marina Mlinarić – objavljeno u časopisu “Živeti zdravije”